Ostali agrumi

Ostali agrumi

KLEMENTINA

Klementina je mješavina slatke mandarine i gorke naranče Prema priči, nekoliko je teorija porijekla. Prema jednoj križanje je 1890 za rukom pošlo francuskom katoličkom svećeniku Clémentu Rodieru, a prema drugoj verziji isti je voćku pronašao u svom vrtu 1912. Treća kaže da da klementine stižu iz Alžira, i da nose ime po francuskom pateru Pereu Clémentu iz trapističkog samostana u Alžiru.

Klementina Stablo: srednje bujno, krošnja gusta sa mnoštvom sitnih listova Cvatnja: početak svibnja Plod: pravilan i plosnat Dozrijevanje: 10.11-20.01

Klementina je manje otporna na hladnoću, plodovi su joj slađi i ukusniji od sorte unšiu, bez sjemenki. Manja je od mandarine te je crvenkaste boje, a sazrijeva negdje oko prosinca.

Plod je okruglog oblika (okrugliji od mandarine) i iznimnog okusa te posebice mirisa tako da od jednog ploda neretvanske klementine zamiriše cijela kuća, ali doslovno.

Veličinom su nešto manje od mandarina, ali su zato punijeg okusa i posebne osvježavajuće arome.

Klementina je mješavina slatke mandarine i gorke naranče.

U Neretvi se omjer kvalitete klementine i mandarine kolokvijalno smatrao 2:1, međutim tržište da je tek neznatnu prednost klementini (u cjenovnom razredu) koja je u Hrvatskoj pretežno iz uvoza.

Neretvanske klementine su dobivene križanjem naranče Washington navel i mandarine Okitsu


LIMUN

Limun- je u pravilu manje stablo od mandarininog ( 2-4 m). Limitirajući faktor kod uzgoja limuna je najniža zimska temperatura koja ukoliko ode ispod – 5 °C predstavlja ozbiljnu opasnost po život same biljke. Primjerice, nakon velike zime u Neretvi ,u veljači 2012. godine i temperatura koje su se dugo (desetak dana) zadržale na nevjerojatnih -10 °C, limuni su nekako uspjeli preživjeti, ali dogodine nije bilo limuna “ni za ucidit u čaj”.Mladi izboji i cvjetni listići su ljubičasti. Plod je žute boje, ovalnog do okruglog oblika. Kora može biti lagano hrapava ili glatka.

U dolini Neretve uzgajaju se tri sorte limuna: Mjesečar, Meyer i Lisbon koji daju plodove od početka studenog do sredine svibnja

limun-nespricani-doline-neretve-slika-43033199

Limun Meyer

Večina limuna koja je posađena u dolini Neretve sađena je uz kuće tj. u zavjetrini kako bi osjetljivo stablo preživilo nalete vjetra, prvenstveno bure. Poslijdnjih 5-6 godina u dolini Neretve podižu se novi plantažni nasadi zbog velike potražnje tržišta za domačim limunom. Prisutne su tri sorte limuna  Mjesečar, Meyer i Lisbon. Razlike među njima su u debljini kore i količini soka. Dok je Mjesečar debele kore (idealne za pripremu kolača i ostalih slastica) sa nešto manje soka, limun Meyer je (kao križanac mandarine i limuna) pun soka, ali zato tanje kore.Lisbon je, što se tiče osnovnih karakteristika (debljina kore i količina soka), prijelazni oblik između ove dvije vrste i zapravo najracionalniji odabir.

Limuni dozrijevaju ovisno o lokalitetu, ali općenito možemo reći za Neretvu, od mjeseca studenog nadalje.


NARANČA

Naranča je poslije mandarine najzastupljenija vrsta agruma u dolini Neretve. Slično kao i limun raste uz okučnice  i na plantažama koje su zaštičene od izravnog udara vjetra, stablo naranče u suptropskim krajevima može narasti do 12 m dok je u dolini Neretve zabilježena najveća visina od 5 m. Cvjeta sredinom svibnja mirisnim bijelim cvjetovima, ukoliko je godina klimatološki dobra ( topla ), neretvanska naranča može cvijetati cijelu godinu i davati obilne slatke plodove.

”Vašingtonka” zrije od početka studenog do sredine svibnja, plodovi su krupni te je prepoznatljiva po ”pupku” na dnu ploda

Narančino stablo u prosjeku daje plodove čak sto godina. Plodovi rastu od studenog do svibnja.  Sortu Washington navel  ( Vašingtonka ) karakteriziraju krupni plodovi specifični ”pupak” na dnu ploda. Ova sorta naranče zrije u doba Adventa te se njena kora koristi u izradi narancina, ušečerenih korica naranče.