Sorte mandarina

Edukacija kupaca, kao jedna od bitnih odrednica modernog društva, kod nas je na vrlo niskim granama pa se važne informacije o proizvodima češće dobivaju iz alternativnih izvora i po principu “od usta do usta” nego bilo kakvim organiziranim i sustavnim pristupom za što najveću krivnju snose sami proizvođači koji su slabo organizirani i ne posvećuju odgovarajuću pozornost tako važnoj stavki njihovog proizvodno – prodajnog procesa.

Doba u kojem živimo nudi nam dostupnost svakojakog voća i povrća u svako doba godine, pa je najnormalnija stvar kupiti limun ili naranču tijekom cijele godine bez da si postavimo pitanje odakle je taj citrusni plod, kada je ubran, čime je tretiran i koja je njegova nutritivna vrijednost.

U dolini Neretve raste više od 10 različitih sorti mandarine koje dozrijevaju od polovice rujna do sredine siječnja

Da smo u mogućnosti, svi bi, primjerice, vrlo rado ubrali limun iz vlastitog vrta i napravili osvježavajuću limunadu, kolač i sl., no kako živimo na jedan potpuno drugačiji način u kojem takvo što naprosto nije moguće, moramo se zadovoljiti nabavkom limuna iz druge, treće ili pete ruke, katkad s poznatim, a češće s nepoznatim putem “od grane do stola”.

Živimo li u skladu s prirodom, ili nam je to bar namjera, prihvatit ćemo prirodnu činjenicu da za svako voće i povrće postoji sezona i da je svaki uzgoj izvan sezone zapravo prkošenje prirodi i nepridržavanje njenih zakonitosti. Tako ćemo limun, naranču, mandarinu i dr. tražiti unutar sezone i nastojati maksimalno iskoristiti prirodno obilje boja i vitamina koje nam daju, dok ćemo se izvan sezone citrusa zadovoljiti nekim drugim izvorima nutritivnih elemenata koje nam priroda tada podari.

Kako bi educirali, Vas  kupce naših proizvoda odlučili smo vam u par postova predstaviti naše proizvode sa stručne strane a i pružiti vam naš osobni osvrt na svaku sortu koju uzgajamo.


Zorica ( Zorana ) Stablo: srednje bujno sa mnoštvom rodnih izbojaka, krošnja gusta Cvatnja: početak svibnja Plod: plosnat, pravilan i vrlo sočan Dozrijevanje: spada u vrlo rane sorte ( početak zriobe krajem rujna )

– Zorica- ili kako se još u Neretvi naziva Zorana, neretvanska sorta koja je ime (Zorica) dobila po ing. Zorici Velagić koja je s dr.sc. Živkom Gatinom 1970 – ih godina radila na projektu agruma u Dolini Neretve pri PIK – u Neretva iz Opuzena. Sorta Zorica dolazi na rod krajem rujna i jedna je od najranijih, dakle spada u skupinu vrlo ranih sorti. Plod je vrlo kvalitetan, plosnato-okruglog oblika, prosječne veličine 60,1 mm i mase 121 g. Kožica je tanka, srednje priljubljena, narančaste boje. Meso je fine strukture, bez sjemenki, veoma sočno i izvrsnog okusa. Zorana je dugo vremena bila prva rana sorta koja uspjeva u dolini Neretve. Prepoznatljiva je po tome što nikad do kraja ne požuti već uvijek ima zelenkasto-žutu boju korice. Razlog tome je kratko zrioba od svega od svega 115 dana u odnosu na kasne sorte koje sazriju nakon 180dana od cvjetanja mandarine. Osvježavjučeg je okusa sa nešto uvečnim omjerom kiselina u odnosu na šečera i omiljena kod ljubitelja mandarina.


Chahara Stablo: bujno do vrlo bujno, krošnja velika okruglastog oblika Cvatnja: početak svibnja Plod: kruškoliki i krupni Dozrijevanje: spada u rane sorte (28.9.-10.10.)

– Chahara – pripada skupini vrlo ranih sorti i zrela je za berbu krajem rujna i početkom listopada. Plod je velik (177 g i 76,3 mm), dobrog općeg izgleda, plosnatog oblika. Kožica ploda je žuto-narančaste boje i srednje debljine.

Meso je fine strukture, bez sjemenki i veoma sočno, dok je okus subjektivno ocijenjen kao izvrstan. Mana ove sorte je u tome  što se ponekad zna prenapuhati tj, ukoliko nema dovoljno vode ljeti a u ranu jesen primi puno vode kožica se počne odvajati od ploda. U Zagrebu često ovakve plodove nazivaju ”velikim” ili debelim mandarinama. Sama sorta je veoma popularna među kupcima i proizvođačim, prva je mandarine zlatnožute boje. Proizvođači je vole  jer berba počinje u ranu jesen i bere se u ”kratkim rukavima”  dok su je kupci prepoznali kao prvu ranu sortu koja ima optimalan odnos šečera i kiselina te je izgledoma privlačna. Prepoznatljiva je zbog krupnoće bloda i na zadnjici ima prepoznatljivu ispučinu u obliku gumba.

 

 

 

 

 

Okitsu Stablo: srednje bujno sa dobro obraslim izbojcima, krošnja pravilna i okrugla Cvatnja: početak svibnja Plod: pravilan i plosnat Dozrijevanje: spada u rane sorte (25.09-20.10)

-Okitsu- spada u skupinu ranih sorti i dozrijeva u mjesecu listopadu. Plod je velik,
plosnat, dobrog općeg izgleda i skoro bez fizičkih nedostataka, što ga na prvi pogled čini atraktivnim za potencijalnog kupca. Primijećeno je da, uz Kawano Wase, ova sorta ima najglađu koru. Kožica ploda je tanka, žuto – narančaste boje. Meso je fine strukture, bez sjemenki i vrlo sočno, a okus je subjektivno
ocijenjen kao dobar. Ima srednje gusto granje i eliptičan oblik plojke lista. Kožica ove sorte je lako odstranjiva, najveći dio nasada ove sorte posađen je uz samo ušče Neretve. Okica ( kako se u Neretvi naziva sorta Okitsu) je najslađa rana sorta i postoje pojedinci kojima je ova sorta preslatka te je izbjegavaju dok velika večina kupaca ovu sortu smatra najprivlačnijom što po izgledu što po okusu. Glavnina ove sorte raste na samom ušču Neretve tako da ponekad zna sazorit i nekih dvadesetak dana prije nego na predijelu Metkovića, glavna mana je prenježna kožica koja katkad prilikom transporta znapuknuti.


Kawano wase Stablo: srednje bujno, krošnja gusta sa mnoštvom sitnih listova Cvatnja: početak svibnja Plod: pravilan i plosnat Dozrijevanje: spada u rane sorte, 25.09-25.10.

– Kawano wase – u Neretvi poznata kao i “ruska“. Rađa obilno plodove tanke kore i izvrsnog okusa (165 g i 71,4 mm). Dozrijeva u listopadu i iako je deklarirana kao rana sorta već predstavlja iskorak prema kasnijoj fazi berbe jer se berba Kawano wase u pravilu razvuče do studenog mjeseca. U našim uvjetima dozrijeva u prvoj polovici listopada, nekih 20-ak dana prije sorte ‘Owari’.  Značajan urod daje već u četvrtoj godini. Spada u kategoriju rano zrelih sorti. Postoje mikrolokacije u dolini Neretve na kojimova sorta sazrije i do 20 dana ranije.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Satsuma saigon Stablo: vrlo bujno Cvatnja: početak svibnja Plod: vrlo kvalitetan, plosnat, tanke kore i pogodan za dugo čuvanje Dozrijevanje: spada u kasne sorte (20.10.-05.11.)

-Saigon- Otkrivena je na Korzici, kao slučajan sjemenjak. Njezino prvo potomstvo u velikom broju posađeno je 1974. godine u PIK Neretva u Opuzenu, najprije kao pokusni, ubrzo potom i kao proizvodni nasad. Izražava jasnije svoje bolje kvalitete koje se ogledaju u većoj bujnosti, ranijoj zriobi do jedne dekade i naglašenijim sadržajem kiselina od sorte Owari, srednje kasna je sorta, dozrijeva u mjesecu studenom. Plod je dobrog općeg izgleda, vrlo velik i plosnat. Kožica je srednje debljine i  priljubljenosti, tipične žuto-narančaste boje. Meso je fine strukture i veoma sočnog, izvrsnog okusa. Mana ove sorte mandarina je u tom što svako drugu godinu nasadi rode obilno. Stabla ove sorte mandarina često znaju biti i viša od 4m te je prilikom sadnja plantaže potrebno ostaviti dovoljno mjesta između dvije jedinke. Po mom osobnom ukusu Saigon je najbolja kasna ( srednje kasna) mandarina koja se uzgaja u Neretvi.


Stablo: krošnja pravilna i okrugla Cvatnja: početak svibnja Plod: pravilan i plosnat Dozrijevanje: spada u kasne sorte ( 25.11-15.01 )

-Owari- ili ”Unšiju” a najpoznatija i samo kao mandarina. Svoju kultni status dobila je jer  se prva počela saditi u Neretvi. Danas postoji više od 1000 stabala posađenih u Neretvi ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća. Spada u skupinu kasnih sorti, dozrijeva krajem mjeseca studenog i u prosincu. Plodovi su plosnato-okruglog oblika, srednje veličine, okus izvrstan. Kožica je tanka, srednje priljubljena, žutonarančaste boje. Meso je fine strukture i veoma sočno, a moguće je pronaći i rijetke sjemenke. Dozrijeva u studenom i prosincu, a nerijetko se bere i u siječnju. Nekad najpoznatija sorta mandarine zadnjih desetak godina je nepravedno zaboravljena jer otkupi mandarina završavaju početkom mjeseca prosinca te se često zna dogoditi da puno primjeraka ove sorte propada na stablima.  Kao i svaka kasna sorta svako druge godine rađa obilno, u našem vočnjaku postoji 12 primjerka ove sorte koji su zasađeni u proljeće 1968 godina. Jedno stablo od tih 12 je u sezoni 2011 godine dalo preko 600 kg plodova !!!! ( 16 velikih gajbi ) da bi sezonu poslije dalo jedva 50kg plodova.

Ostali agrumi

KLEMENTINA

Klementina je mješavina slatke mandarine i gorke naranče Prema priči, nekoliko je teorija porijekla. Prema jednoj križanje je 1890 za rukom pošlo francuskom katoličkom svećeniku Clémentu Rodieru, a prema drugoj verziji isti je voćku pronašao u svom vrtu 1912. Treća kaže da da klementine stižu iz Alžira, i da nose ime po francuskom pateru Pereu Clémentu iz trapističkog samostana u Alžiru.

Klementina Stablo: srednje bujno, krošnja gusta sa mnoštvom sitnih listova Cvatnja: početak svibnja Plod: pravilan i plosnat Dozrijevanje: 10.11-20.01

Klementina je manje otporna na hladnoću, plodovi su joj slađi i ukusniji od sorte unšiu, bez sjemenki. Manja je od mandarine te je crvenkaste boje, a sazrijeva negdje oko prosinca.

Plod je okruglog oblika (okrugliji od mandarine) i iznimnog okusa te posebice mirisa tako da od jednog ploda neretvanske klementine zamiriše cijela kuća, ali doslovno.

Veličinom su nešto manje od mandarina, ali su zato punijeg okusa i posebne osvježavajuće arome.

Klementina je mješavina slatke mandarine i gorke naranče.

U Neretvi se omjer kvalitete klementine i mandarine kolokvijalno smatrao 2:1, međutim tržište da je tek neznatnu prednost klementini (u cjenovnom razredu) koja je u Hrvatskoj pretežno iz uvoza.

Neretvanske klementine su dobivene križanjem naranče Washington navel i mandarine Okitsu


LIMUN

Limun- je u pravilu manje stablo od mandarininog ( 2-4 m). Limitirajući faktor kod uzgoja limuna je najniža zimska temperatura koja ukoliko ode ispod – 5 °C predstavlja ozbiljnu opasnost po život same biljke. Primjerice, nakon velike zime u Neretvi ,u veljači 2012. godine i temperatura koje su se dugo (desetak dana) zadržale na nevjerojatnih -10 °C, limuni su nekako uspjeli preživjeti, ali dogodine nije bilo limuna “ni za ucidit u čaj”.Mladi izboji i cvjetni listići su ljubičasti. Plod je žute boje, ovalnog do okruglog oblika. Kora može biti lagano hrapava ili glatka.

U dolini Neretve uzgajaju se tri sorte limuna: Mjesečar, Meyer i Lisbon koji daju plodove od početka studenog do sredine svibnja

limun-nespricani-doline-neretve-slika-43033199

Limun Meyer

Večina limuna koja je posađena u dolini Neretve sađena je uz kuće tj. u zavjetrini kako bi osjetljivo stablo preživilo nalete vjetra, prvenstveno bure. Poslijdnjih 5-6 godina u dolini Neretve podižu se novi plantažni nasadi zbog velike potražnje tržišta za domačim limunom. Prisutne su tri sorte limuna  Mjesečar, Meyer i Lisbon. Razlike među njima su u debljini kore i količini soka. Dok je Mjesečar debele kore (idealne za pripremu kolača i ostalih slastica) sa nešto manje soka, limun Meyer je (kao križanac mandarine i limuna) pun soka, ali zato tanje kore.Lisbon je, što se tiče osnovnih karakteristika (debljina kore i količina soka), prijelazni oblik između ove dvije vrste i zapravo najracionalniji odabir.

Limuni dozrijevaju ovisno o lokalitetu, ali općenito možemo reći za Neretvu, od mjeseca studenog nadalje.


NARANČA

Naranča je poslije mandarine najzastupljenija vrsta agruma u dolini Neretve. Slično kao i limun raste uz okučnice  i na plantažama koje su zaštičene od izravnog udara vjetra, stablo naranče u suptropskim krajevima može narasti do 12 m dok je u dolini Neretve zabilježena najveća visina od 5 m. Cvjeta sredinom svibnja mirisnim bijelim cvjetovima, ukoliko je godina klimatološki dobra ( topla ), neretvanska naranča može cvijetati cijelu godinu i davati obilne slatke plodove.

”Vašingtonka” zrije od početka studenog do sredine svibnja, plodovi su krupni te je prepoznatljiva po ”pupku” na dnu ploda

Narančino stablo u prosjeku daje plodove čak sto godina. Plodovi rastu od studenog do svibnja.  Sortu Washington navel  ( Vašingtonka ) karakteriziraju krupni plodovi specifični ”pupak” na dnu ploda. Ova sorta naranče zrije u doba Adventa te se njena kora koristi u izradi narancina, ušečerenih korica naranče.

Neretvanska mandarina

Mandarina je uvijek zeleno drvce okićeno sjajnim čvrstim listovima. Za vrijeme cvata kite ga bijeli mirisni cvjetovi koji rode sočnim narančastim plodovima. Iako sliči svojem srodniku naranči, njena kora se puno lakše guli, kriške lakše odvajaju, a okus joj je slađi. Mandarine uključuju cijeli niz sorti, u koje, između ostalih spadaju i klementine, a sorte koje su uzgajaju u Neretvi su Unshiu, Chahara, Okitsu, Saigon i Ichumare. Mandarina najbolje uspijeva u suptropskim krajevima jer je osjetljiva na hladnoću, posebno na temperature ispod ništice. Međutim, ubraja se u najotpornije agrume, s obzirom na hladnoću. Za naše uzgojno područje najznačajnija je skupina Satsuma ili Unshiu mandarina.

Dolina Neretve je krajnje uzgojno područje na kojem mogu uspijevati agrumi.

U svijetu se agrumi uzgajaju gospodarski značajno u pojasu između 40. sjeverne i 40. južne obratnice. Sjevernije od 40-og stupnja agrumi se komercijalno uzgajaju samo na tri mjesta u svijetu, među kojima je i područje doline Neretve, koje siječe 43. paralela (Bakarić, 1983. i Prović, 1991.). Razlog tome je blaga mediteranska klima te povoljan temperaturni režim. Prosječna godišnja temperatura iznosi 15.4°C, a insolacija iznosi 2.704,8 sati nagodinu, što predstavlja izuzetno povoljne uvjete za uspješan uzgoj mandarine Unshiu

 

PODRIJETLO I RASPROSTRANJENOST

Ime je mandarina dobila po svijetlo narančastoj odjeći mandarina – drevnih kineskih javnih službenika – jer je bila dostupna isključivo povlaštenim klasama. Iako je uzgajana u Kini preko tri tisuće godina, tek je u devetnaestom stoljeću pristigla u Europu i Sjevernu Ameriku. Popularnost im je bila toliko velika da su posjetitelji Kini uvijek uzimali sjemena sa sobom, pa su se brzo proširile i na istok u Japan, Filipine i Australiju, i na zapad, preko Indije i Arabije do sjeverne Afrike. U Europu su došle preko Gibraltara (Tangiers), pa su ih Europljani počeli zvati i tangerine. Kako su dosta prilagodljive i otporne na hladnoću, danas se mandarine uzgajaju po cijelom svijetu, a najviše u sjevernoj Africi, uzduž Mediterana, u Kini, Brazilu, Japanu i Americi. U hrvatskim krajevima mandarina najbolje uspijeva u dolini Neretve gdje su odlični uvjeti za plantažno uzgajanje vrlo kvalitetnih sorti unšiu mandarina koje se uzgajaju od 1934. godine. Zanimljiva je priča i kako je stablo mandarine došlo u naše krajeve. Godine 1933. jedan brod iz kraljevine Jugoslavije u Japan je odvezao banatske pšenicu od koje se pravio naročito kvalitetan i ukusan kruh. Nakon što je brod istovaren, a Japanci isprobali kruh, oduševljeni počasni konzul u Japanu Ujeyama iz Tokya poslao je darove istoka 372 sadnice agruma i to sorte: Unshiu, Honikan i Natsu Mikan.

ZDRAVLJE
Mandarine su bogate i vitaminom A i folnom kiselinom. Jedna mandarina sadrži 16 posto dnevne vitamina A te pet posto dnevne preporučene vrijednosti folne kiseline. Od minerala, u ovom su plodu prisutni kalij, kalcij, magnezij, bakar i željezo. Jedna velika mandarina donosi 199 mg ili šest posto preporučene dnevne količine kalija, potrebnog za ravnotežu razine tekućine u tijelu i reguliranje krvnog tlaka. Sadrži i 44 mg odnosno četiri posto dnevne vrijednosti kalcija, nužnog za izgradnju i održavanje gustoće kostiju. Zahvaljujući sinergijskom djelovanju vitamina C i flavona mandarina posjeduje vrlo snažna antioksidacijska svojstva. Konzumiranjem mandarine potiče se zdravlje imunološkog sustava i reducira štetno djelovanje radikala na DNA, koje može uzrokovati rak i ubrzati proces starenja. Znanstvenici s Tokyo College of Pharmacy tvrde da tangeretin iz mandarine može pomoći u procesima reduciranja razvoja stanica leukemije, bez štetnog djelovanja na zdrave stanice.

Mandarina je izvor i narančastog karotenoida beta-kriptoksantina koji može značajno smanjiti rizik od pojave raka pluća. Studija objavljena u Cancer Epidemiology, Biomarkers and Prevention povezala je hranu bogatu kriptoksantinom sa smanjenim rizikom od pojave raka pluća za 37% u pušača. Istraživanja koja se provode u Japanu pokazala su da sok od mandarine štiti oboljele od hepatitisa C od raka jetre. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporuča konzumaciju citrusa za očuvanje zdravlja kardiovaskularnog sustava. Prisutni nutrijenti sprečavaju oksidaciju kolesterola i nakupljanje na stjenke arterija, koje može uzrokovati moždani ili srčani udar.

Mandarine imaju i određeni udio vlakana, koja osim što doprinose snižavanju kolesterola, korisna su i za ublažavanje konstipacije, simptoma koji se javlja kod oboljelih od sindroma iritiranog debelog crijeva, daju osjećaj sitosti te na taj način pomažu u reguliranju težine. Mandarina ima relativno nizak glikemijski indeks što znači da se prirodno prisutan šećer polako otpušta u krvi, stoga se mogu preporučiti kao međuobrok oboljelima od dijabetesa. Konzumiranjem mandarine doprinosi se zdravlju probavnog sustava jer prisutni antioksidanti smanjuju mogućnost infekcije koje uzrokuje bakterija Helicobacter pylori odgovorna za nastajanje čireva i time povećava rizik od pojave raka želuca. Tonik od mandarine potiče rad metabolizma i jetre te na taj način i olakšava apsorpciju nutrijenata.

Mandarine imaju smirujući utjecaj i na živčani sustav te se preporučuju kod nervoze, stresa, a i ublažavanja alergijskih reakcija. Osim toga sastojci mandarine pozitivno djeluju i na kognitivno zdravlje, jer poboljšavaju funkcije mozga i doprinose boljem pamćenju.

UPOTREBA

Mandarina se najčešće konzumira svježa neposredno nakon što je oguljena. Mandarina je omiljena, osim zbog sočnog i slatkog mesa, i zbog laganog guljenja prilikom kojeg se oslobađa lijepi miris eterične kore koja se koristi svježa, sušena ili nakon kuhanja u šećernom sirupu za ukrašavanje kolača i slastica. Mandarine se često koriste u voćnim salatama, kao kriške prelivene ili uronjene u čokoladu, česti su ukras na tortama od čokolade i kolaču od sira, a izvrsno se slažu s jabukama, kruškama, orašastim plodovima, posebice bademima. Sok od mandarina može biti izvrstan sastojak marinadi za mesa od peradi. Umak od mandarina možete poslužiti sa svinjetinom, teletinom, mekanom junetinom uz meso divljači te jela od tjestenine. Rezanci od kore mandarina mogu se sušiti pa dodavati u razne umake tijekom kuhanja.

Eterično ulje mandarine dobiva se hladnim prešanjem sirove kore ovog voća. Ovo ulje slatkastog mirisa koristi se na samo za osvježavanje prostora, nego i pomaže kod cijelog niza tegoba poput smirivanja napetosti i tjeskobe, poboljšavanja rad jetre ili suzbijanja razvoja akni na koži. Eterično ulje mandarine koristi se u losionima za čišćenje i toniziranje kože, tijekom trudnoće za sprečavanje strija te se dodaje u kupke za smirenje i opuštanje.

ZANIMLJIVOSTI
– Vitamin B12 iz mandarine usporava proces sijeđenja kose!
– Ime tangerina mandarina je dobila od drugog naziva za Gibraltar (Tangiers) preko kojeg je dospjela u Europu iz sjeverne Afrike
– Mandarina je ukras i simbol Božića u mnogim kulturama, uključujući SAD i Kanadu. U Aziji je ona simbol Kineske Nove godine

Brzi kolač od jabuka ( VIDEO )

Sigurno ste se više puta našli u situaciji da želite napraviti neki kolač, a nemate vremena da budete u kuhinji zato što vas čekaju druge kućanske obaveze. Ovaj brzi kolač od jabuka je idealno rješenje za takve dane. Pored toga što je kolač jednostavan za napraviti, jako malo posla imate oko njega. Dovoljno je da ga zamiješate, stavite u rernu na sat vremena i nastavite sa drugim poslovima, dok se ovaj brzi kolač ne zgotovi.

Ne morate čak ni mikser paliti, što meni čak i odgovara, jer mi se baš pokidao. Uglavnom to je kolač kojeg trebate svakako pogledati i nararavno isprobati.

SASTOJCI:

TIJESTO:
200 gr brašna
180 gr šećera
200 gr griza
1 prašak za pecivo
NADJEV:
1 kg izribanih jabuka
2 vanilin šećera
1 žličica cimeta
PRELJEV:
100 ml ulja
250 ml mlijeka
1 jaje
DEKORACIJA:
3 šlaga iz vrećice
mlijeka
cimet za posipati

 

Izvor : http://www.kolaci.biz/brzi-kolac.html

Pita od jabuka

Prije nekoliko dana na moju adresu je stigao slatki paketić ravno iz Komina, pun mirisnih jabuka i ostalog voća (i povrća). Poslali su ga dragi ljudi poznati pod nazivom Neretvansko zlato i čiji link Vam ostavljam u opisu slike. Svakako posjetite stranicu, vjerujem da ćete pronaći nešto za sebe i za pripremu finih kolača, smoothie-ja ili što već volite.

Ja sam se za početak odlučila za pitu od jabuka. Prije mjesec ili dva sam u obližnjoj pekari probala pitu s mrvičastim posipom koja me oduševila i pokušala sam napraviti što sličniju. Mislim da sam uspjela. ?

Pa krenimo….

ZA TIJESTO potrebno je:

20 dag brašna
5 dag šećera
15 dag margarina
malo sode bikarbone (ili prašak za pecivo)
nekoliko žlica mlijeka

NADJEV:

1 kg jabuka Neretvanska lipotica (ili neka druga vrsta)
8 dag šećera
8 dag grožđica
sok 1 limuna
50 ml javorovog sirupa
cimet, šećer bourbon vanilija, šećer s aromom limuna i sl. – dozirati po želji
POSIP:

15 dag brašna
8 dag šećera
8 dag maslaca
šaka sjeckanih oraha
POSTUPAK: Prvo zamijesiti tijesto od svih navedenih sastojaka, te ga ostaviti na hladnome dok pripremite nadjev (i posip). Jabuke narezane na sitne kockice kratko prokuhati sa začinima i ostalim sastojcima dok malo ne omekšaju. Mislim da sam ih ja kuhala oko 15 minuta. Nadjev ostaviti da se hladi, a u međuvremenu zamijesiti brašno, šećer, maslac i orahe za posip u grubu kuglu.

Kalup u kojem ćete pitu peći premazati uljem i obilno posuti krušnim mrvicama. Možete naravno koristiti i papir za pečenje, ali meni kolač pripremljen na ovaj način bude puno ukusniji. Tijesto koje je odmaralo u hladnjaku razvaljati i prebaciti u kalup, a dno izbockati vilicom, kao na slici ispod.

Po tijestu rasporediti nadjev od jabuka, a zatim pokriti posipom.

Peći oko 45 min na 180 °C, a kad se malo prohladi posuti šećerom u prahu.

Pita je jako fina i topi se u ustima; meni je prvi dan posip stvarao manje probleme prilikom rezanja ali kroz par idućih dana je potpuno omekšao, tako da zbog toga ne brinite.

Dobar tek i hvala Vam na čitanju! I da, može se jesti i za doručak! ?

Tekst prenesen sa stranice Jela o jelu

Medeni kolač od naranči i jabuka

Sastojci
Za biskvit:
100 g otopljenog maslaca
3 jaja
100 g šećera
prstohvat soli
60 g meda
400 g grčkog jogurta
naribana kora jednog limuna i naranče
300 g griza
100 g mljeveni badema
1 prašak za pecivo

Nadjev:
6 jabuka
2 žlice soka od limuna
1 žlica šećera
Preljev:
200 ml soka od naranče (potrebne su 2-3 naranče)
80 g šećera
50 g. meda

 

Priprema

1. Rernu ugrijati na 180 C i kalup (35×25 cm) namastiti i pobrašniti.

Jabuke oguliti i narezati na četvrtine – zatim ih malko urezati pa posuti sa sokom od limuna i sa žlicom šećera.

 

2. Za biskvit prvo jaja sa šećerom i soli pijenasto izmiksati.

Zatim dodati otopljen maslac, jogurt, med i naribanu koru limuna i naranče i dobro izmješati.

Griz, mljevene bademe i prašak za pecivo pomiješati i dodati u smjesu i lagano promiješati.

Smjesu izliti u kalup i po njemu podjeliti narezane jabuke.

Staviti da se peče od prilike 35-40 min. Kad je kolač gotov treba ga sa čačkalicom izbosti na više mjesta.

3. Za preljev staviti sok od naranče, šećer i med da prokuha i ostaviti da se 3 min. kuha.

Sirup preliti preko toplog kolača pa ostaviti da se ohladi.

Lemon tart – Pita od limuna

Lemon tart potječe iz mjesta Menton na francuskoj rivijeri na granici s Italijom. U prošlosti to je bilo jedino mjesto u Francuskoj gdje su rasli limuni pa su stoga kreativni Francuzi osmislili recept za lemon tart. Svake godine u mjestu Menton održava se Festival limuna koji traje dva tjedna.

Sastojci za tijesto:
125 g maslaca
90 g šećera
1 veliko jaje
250 g brašna
1 žličicu soli
1 žlicu ledeno hladno vode (po potrebi)
Sastojci za kremu:

sok 2 manja ili 1 većeg limuna
2 jaja
4 žumanjka
180 g šećera
200 ml slatkog vrhnja

Sastojci za meringue (krema od tučenih bjelanjaka):

2 bjelanjka
100 g šečera
1/2 žličica praška za peciva
Pomiješajte maslac, šećer, jaje, brašno i prstohvat soli i umijesite prhko tijesto. Ako vam se tijesto čini suho, dodajte žlicu vode. Tijesto zamotajte u przirnu foliju i stavite u hladnjak na pola sata. Kad se tijesto malo prohladilo, razvaljajte ga i obložite njime prethodno namašćen i pobrašnjen okrugli kalup za pite. Tijesto zatim ponovno stavite u hladnjak dok se pećnica ne zagrije na 190 stupnjeva. Pecite 20-tak minuta na donjoj vodilici.  Tijesto izvadite i pećnicu smanjite na 140 stupnjeva. Dok se tijesto peče, istucite jaja i žumanjke sa šećerom pa dodajte slatko vrhnje. Ulijte limunov sok i miješajte dok se krema ne zgusne. Kremu zatim izlijte na pečeno tijesto. Pecite 50 do 60 minuta na 140 stupnjeva. Sredina mora ostati drhtava. Za meringue, tucite bjelanjke i kad se počnu pretvarati u snijeg dodajte šećer i prašak za pecivo. Tucite dalje u čvrst snijeg. Stavite na kremu od limuna (pazite da krema nije pretopla kako se bjelanjak ne bi rastopio) i napravite dekoraciju po želji. Sve skupa stavite kratko u pećnicu na najvišu vodilicu (možete uključiti opciju grill) na 180 stupnjeva oko 5 minuta, tek toliko da bjelanjak dobije lijepu smećkastu boju. Pitu dobro ohladite prije serviranja. Ako niste baš ljubitelj kreme od bjelanjaka, lemon tart možete poslužiti i bez meringue. Pitu samo dobro ohladite i pospite šećerom u prahu. Meni se ipak više sviđa sa bjelanjkom, ne samo zbog okusa nego i vizualno.

Dobar tek!

MINI PITE ILI TORTICE OD JABUKE

Ako volite pitu od jabuka, ova će vas verzija sigurno oduševiti. Zato nemojmo duljiti, krenimo na posao!

Sastojci za tijesto:

10 dag oštrog brašna
30 dag glatkog brašna
20 dag margarina
10 dag šećera
1 prašak za pecivo
naribana kora jednog limuna
1 jaje

Sastojci za nadjev:

4-5 naribanih jabuka
krušne mrvice
cimet
kap ruma
šećera po želji

Od sastojaka za tijesto umijesite glatko prhko tijesto pa ga ostavite u hladnjaku barem pola sata.Za nadjev ogulite i naribajte jabuke, dodajte cimet, malo krušnih mrvica, kap ruma, zasladite po želji i sve dobro izmiješajte. Ja sam dodala koricu limuna jer sam ju zaboravila staviti u tijesto, te jedan vanilin šećer.

Namastite i pobrašnite kalup za muffine. Tijesto razvaljajte od prilike na veličinu kalupa, položite na kalup i lagano utisnite košarice. Odrežite višak tijesta, ponovno razvaljajte i izrežite na tanke trakice. U košarice dodajte nadjev od jabuka i ukrasite trakicama. Tortice stavite u zagrijanu pećnicu na 180°C i pecite 25-30 minuta. Izvadite ih iz pećnice, ostavite da se ohlade, lagano izvadite iz kalupa i pospite šećerom u prahu.

izvor: www.slatkiblog.com

Kuglof od naranče i maka

Kugluf od naranče i maka je neopisivo mirisan i aromatičan. Sirup od šećera i soka naranče ga čini lijepo slatkim, a opet dovoljno kiselkastim da bi bio osvježavajući.  Navedene količine dovoljne su za kalup promjera od 24 do 26 cm.

Sastojci:
Za kugluf:

200 g maslaca
200 g šećera
3 jaja
300 g glatkog brašna
2 žličice praška za pecivo
55 g maka
150 g mlijeka
125 mL soka od naranče
naribana korica jedne naranče

Za sirup:

150 mL soka od naranče
140 g šećera

Priprema:

Umutite maslac i šećer u glatku, svijetlu smjesu. Dodajte jedno po jedno jaje miješajući temeljito nakon svakog dodavanja. Brašno i prašak za pecivo prosijte. Brašnu dodajte mak pa sve skupa postepeno dodajte u gornju smjesu. Na kraju dodajte mlijeko, sok i koricu naranče te miksajte dok se sve ne sjedini. Kalup za kugluf namastite i pobrašnite. Gotovu smjesu ulijte u pripremljen kalup i pecite na 180 stupnjeva 30 do 40 minuta, dok ne poprimi zlatno smeđu boju. Provjerite čačkalicom ako je gotovo. Ostavite da se hladi u kalupu 10-tak minuta pa izvadite na tanjur ili žičanu rešetku da se u potpunosti ohladi. Za sirup, sok od naranče i šećer zagrijavajte na laganoj vatri dok se šećer ne otopi. Kad proključa pustite da vrije oko 5 minuta kako bi se smjesa malo reducirala i pretvorila u sirup. Još topli sirup prelijte po ohlađenom kuglufu i pustite da se upije. Po želji ukrasite trakicama kandirane korice naranče.

Neretvanska suha smokva

Plodovi namijenjeni za sušenje moraju biti zdravi, ne smiju biti mokri od kiše niti vlažni od rose. Beru se sa peteljkom, uglavnom do podne. Nakon berbe smokve se „sumparaju“, i to na način da se unose drvene bačve ili bilo koje druge drvene posude, gdje je onemogućen izlaz sumpornog dima. Ovom metodom sprječava se pojava plijesni, gljivica, bakterija i ličinka (crva) muha, odnosno procesi vrenja, oksidacije, truljenja i promjena boje plodova. Sumparanje se izvodi tako da se zapali na žeravici sumporni prah koji razvija dim. On djeluje na pokožicu ploda , mijenja njezinu boju i istovremeno vrši dezinfekciju ploda. Zelena boja prelazi u svjetliju i bjelkastu.

Sumparane smokve valja pažljivo posložiti na podloške od letvica ili glatke trstike (ne žica). Sušilo treba biti pokretno i mora omogućiti strujanje zraka sa svih strana oko ploda.

Sušenje na suncu traje obično 4-5 dana. Blagim stiskanjem ploda provjeravamo da li je završeno sušenje. Prije uskladištenja, osušene smokve potrebno je oprati. Potapa ih se u vruću morsku vodu (tzv. morenje ili morbanje) ili 3% slanu vodu i ponovo malo prosuši. Na taj način se uništavaju svi uzročnici bolesti i sve ličinke moljca i muhe. Pravilno osušene smokve slatkog su i ugodnog okusa i imaju lijepu slamnato žutu boju.