Plodovi namijenjeni za sušenje neretvanske suhe smokve moraju biti zdravi, ne smiju biti mokri od kiše niti vlažni od rose. Beru se sa peteljkom, uglavnom do podne.

Nakon berbe smokve se „sumparaju“, i to na način da se unose drvene bačve ili bilo koje druge drvene posude, gdje je onemogućen izlaz sumpornog dima. Ovom metodom sprječava se pojava plijesni, gljivica, bakterija i ličinka (crva) muha, odnosno procesi vrenja, oksidacije, truljenja i promjena boje plodova. Sumparanje se izvodi tako da se zapali na žeravici sumporni prah koji razvija dim. On djeluje na pokožicu ploda , mijenja njezinu boju i istovremeno vrši dezinfekciju ploda. Zelena boja prelazi u svjetliju i bjelkastu.

Sumparane smokve valja pažljivo posložiti na podloške od letvica ili glatke trstike (ne žica). Sušilo treba biti pokretno i mora omogućiti strujanje zraka sa svih strana oko ploda.

Sušenje na suncu traje obično 4-5 dana. Blagim stiskanjem ploda provjeravamo da li je završeno sušenje. Prije uskladištenja, osušene smokve potrebno je oprati. Potapa ih se u vruću morsku vodu (tzv. morenje ili morbanje) ili 3% slanu vodu i ponovo malo prosuši. Na taj način se uništavaju svi uzročnici bolesti i sve ličinke moljca i muhe. Pravilno osušene smokve slatkog su i ugodnog okusa i imaju lijepu slamnato žutu boju.