Što se tiče citrusnog voća itekako je važno za istaknuti da ono nije samo slatko voće, ono je i slatko, ali je isto tako i djelomice kiselo, odnosno sastav mandarine (i drugih agruma) je uvijek odnos fruktozih šećera i voćnih kiselina – sorte ranijeg dozrijevanja imat će taj odnos manje izražen u korist fruktoznih šećera (minimalno 7:1), dok će ga kasnije sorte imati izraženijeg. Tako se, primjerice, kod kasnih sorti koje sazrijevaju u 11. mjesecu udio voćnih kiselina gotovo neće ni osjećati, a slatkoća fruktoznih šećera će davat dominantan okus.

Rane sorte mandarina, same po sebi, sadržavaju manje količine fruktoznog šećera nego one kasnije sorte zbog kraćeg perioda u kojem plod dozrijeva i manje količine sunca koje prima (razlike u dozrijevanju između najranijih i najkasnijih sorti mogu biti i do 65 dana).

Kupci koji žele kupiti najranije sorte mandarina koje se pojave na tržištu trebali bi voditi računa o dvije osnovne stvari:

Te prve mandarine sigurno neće biti slatke kao one koje dozrijevaju kasnije te će biti blago kiselkaste
Ukoliko su prve mandarine u potpunosti žute (ne narančaste!), u pravilu se radi o plodovima koji su umjetno požućeni i vjerojatnost da će one biti slatke i ukusne puno je manja nego kod mandarina koje su tek polovično žute i dijelom zelenkaste, ali su zato sigurno slađe.

I na kraju odgovor na još jedno potencijalno pitanje kupaca.

Zašto se onda najranije sorte mandarina ne beru potpuno narančaste kako bi ujedno bile i slađe?

– Ukoliko bi se plodu rane sorte dopustilo da u potpunosti promjeni boju u narančastu došlo bi do potpune promjene strukture ploda u kojoj bi se plod odvojio od kore, a između bi se stvorila bijela celulozna pulpa, što bi se na vanjskom izgledu očitovalo kao napuhnuti plod, koji bi vanjskim izgledom bio neugledan, a okusom neukusan, lagano zanoseći na trulež. Iz tog razloga se najranije sorte beru dok plod nije još u potpunosti narančast

Saznaj više